Studia Slavica Savariensia 1992./2. [antikvár]

Studia Slavica Savariensia 1992./2. 27 ALOJZ JEMBRIH JEZIK KATEKIZMA IZ 1561. I 1564. STIPANA KONZULA I ANTUNA DALMATE Djelamost Stipana Konzula (1521-1579) i Antuna Dalmate (+1579), u konteksiu reformacije, pripada prevodilaXko-izdavackom radu oko hrvatske knjige u Ungnadovom „biblijskom zavodu" u Urachu.1 Ta cinjenica saxna po sebi dovoljno govori o vaznosti proucavanja hrvatske knjige i njezina jezika u „egzilu". Svojim programsko-jezicnim ocitovanjem, sto su ga hrvatskim citateljima prezentirali u ^rijevodu Novoga Zavjeta (1562), Konzul i Dalmata suponirali su svoju jezicnu koine s cakavskom osnovicom koju su nasto|ali, prema svojim mogucnostima i znanju, normirati oslanjajuci se na glagoljasku tradici-j« S obzirom na korisnike, kojima su namijenili svoje hrvatske prijevode, mozemo reci da „u sredini koja ne podliieze standardnoj normi jezika jace dolazi do izrazaja svijest o pripadnosti jezicne stvarnosti, stvarnosti u kojoj se kao posljedica komunikativnog ^procesa ne postavlja u prvome planu pitanje: sto je ili koja forma je pogresna, a koja pravilna, nego kako i pod kojim uvjetima se neka forma, sintagma, frazem, formulacija ostvarila i ostvaruje te eventualno u kojoj socijalnoj pozadini" (Matesic, 1981, 128). Da su Konzul i Dalmata zaista bili svijesni pripadnosti jezicne stvarnosti medu „Hrvatom i Dalmatinom" svjedoci i njihova recenica u Novom Zavjetu (1562) u kojoj kazu:" ( ) koda vele mnogih stvari v hrvatskoj zemlji, va Istriji, v Primorji i v Dalmaciji, ednako ne izgovaraju"3, stoga su, respektiraju-ci upravo tu razlicitost leksike, uzimali sintagmu i frazu za koju su znali da se ostvaruje na spomenutom hrvatskom prostoru kroz svakidasnji zivi govor. To se pak podudara s onim sto je svojedobno spomenuo i Staniskav Hafner: „( ) Als oberstes sprachliches Princip galt vielmehr das Bestreben, beim Volk maximal verstanden zu werden, und deshalb versuchten die Schriftsteller auch, im Text die lexikalischen Differenzen örtlicher Art durch das bekannte Parallelsetzen von Varianten zu überwinden, eine Technik, deren sich die Reformatoren sicherlich auch auf der Kanzel bedienten" (Hafner, 1972/3, 203.) Osim toga Konzul i Dalmata bili su svijesni tezine posla i zato su u Novom Zavjetu (1562) istaknuli: „( ) Ako Ii pak koja besida ili slovo vam se bude videlo nerazumno ili krivo, dajte nam to isto redom v ljubavi na znanje, hocemo se popraviti i pobolsati. I ako je osce ko slovo u kih; besidah krivo ili naopak postavleno, to vi takajse na dobro i na bole stumacite, i vazmite. Jere^svaki pocetak poimani v ovih velikih teskih ricah nigdar ni bil naplne sversen."4 v ! Ako sve to imamo pred ocima, dobronamjernik ce pitati s kojom intencijom istarski svecenici s Ivanom Lamellom isticu da je u Novom Zavjetu