Trogir [antikvár]

TROCIR »To je Trogir moga oca. Vidim ga i raspoznajem ga. Volim ga kao dijete.« Dr Ivan Delalle Na malenom otoku sto se smjestio u uskom moreuzu izmedu kopna i otoka Ciova, spojen mostovima, lezi Trogir, grad kula, tvrdih zidina i siljatih zvonika. Poput katarki vitki zvonici razdiru plavetnilo mediteranskog neba i zaroblja-vaju let lastavica i stoljeca. Stoljeca su oplemenila o vaj grad. »Rasti, omramori se, grade!« U tvom mramoru boje sta-rog lukjenara utkana je Ijepota i zivot koji je nosio tuge i radovanja. Trogir podigose Grci s Isse (Visa) dorskog plemena u III st. prije nase ere, da bi od Ilira ocuvali svoj kopneni posjed i razvili trgovinu. Nazvase ga Tragurion, kozji grad, vje-rojatno zbog bogatog trgovista koza, koje su kupovali od Ilira. Radanju mu bi prisutan Kairos, grcki bog sretnog tre-nutka, i ostade okamenjen u njemu. Rimljani u plodnom trogirskom polju blagog podneblja, gdje uvijek cvate mirta i ruzmarin, razvise zemljoradnju. Trogir postade drzavna zitnica, kako je oznacen na Peutingero-voj tabli, s malom preinakom grckog imena u Tragurium. U njedrima plodne trogirske zemlje stalno otkrivamo, pored raznovrsne plastike i mnostva rimskog novca, ostatke rim-skih kuca (vilae) seljaka, gradana, veterana kao i ostatke gospodarskih zgrada. Bizantijska dominacija, iako duga (V—IX st.), bila je vise nominalna negó stvarna. Romanski zivalj zivotario je u strahu i neizvjesnosti pred opasnoscu od barbarskih naroda unutar jos dosta slabih zidina. Knezovi doseljenog hrvatskog naroda smj estise kolijevku svoje drzave u Biacima nedaleko Trogira. Mladi narod po-stepeno, etnicki potiskuje starosjedioce Romane. Hrvati pocin ju grcki Tragurion, odnosno rimski Tragurium, nazi va ti Trogir. U novoj postojbini, na temeljima proslih kultura, stvaraju svoju, punu rusticne snage. Priprosti majstori grade svoje crkvice ukrasene pleterom. iMala ali monumentalna