Zagreb [antikvár]

SKICAJEDNE KRONIKEZAGREB KROZ STOLJECAPODACI I DOKUMENTIIznad Panonske nizine kojom se razliva Sava, ispod planine u kojoj su se kotile medvjedice i veprovi, podigao se i rastao na dva brezuljka Zagreb. Na jednom brezuljku purgersko-cehovski, sredovjecni Gric (Gradee), na drugom feudalni, kanonicki, biskupski Kaptol. Dva razlicita i srodna zivota i ambijenta koji su se medusobno krvili, zdruzivali se i pridizali iz tmine, iz neimastine, iz zaostalosti i klonuca, uvijek s novom vjerom i novim iluzijama i starim sumnjama. Nikada taj grad, ni onda kada je u njemu bjesnjela kuga (pestilentia asiatica grassabatur Za-grabiae), ni kada je pred njegova vrata dosao Tatar i Turcin, ni kad su ga potresi drmali a obijesni feudalci maltretirali, dogmom fanatizirani biskupi pekli na tihim inkvizitorskim vatrama, ni kad su nastupali, prodirali i pokusavali se infiltrirati austrijski i madarski grofovi i baruni nikada taj grad nije ocajavao ni bezizlazno klonuo. Zagrebacki ljudi, baceni nekad i na koljena, osramoceni, izubijani, ranjavi, uspjeli su uvijek da se pridignu i da, makar pipajuci i teturajuci, krenu ponovo da ovu malu varos koja raste i postepeno postaje administrativni, pa politicki i kulturni centar Hrvatske podignu, unaprijede i da sacuvaju njenu toplinu, jednostavnost i iskrenost. Uvijek je necija ruka blago lebdjela nad grickim i kaptolskim kulama i signalizirala da se moze i mora zivjeti bolje, drugacije; neprekidno je necija rijec prkosna, ustreptala, uzbudena zazvonila ljudski na uzbunu.Na starim pozutjelim pergamenima zapisani su dani rodenja Zagreba. Zaustavio je feudalni gospodin na tren zivot i zapisao svoje interese sredovjecnim jezikom. Na jednoj pise da je za vlade najplemenitijeg kralja Ladislava receni kralj utemeljio biskupiju zagrebacku, da naime one koje je zabluda krivovjerstva otudila stovanju Boga briga biskupova vrati na put istine (Isprava ostrogonskog nadbiskupa Felicijana, pisana ljeta gospodnjeg 1134) a u drugoj Bela, miloscu Boga, Ugarske, Dalmacije, Hrvatske, Bosne, Srbije, Galicije, Lodo-merije i Kumanije kralj zauvijek ovim ocitujemo da u Zagrebu, na brdu Gricu uredimo slobodnu varos, i onamo pozovemo goste, i onaj dio kraljevstva utvrdimo i ucvrstimo za sigur-nost granice i druge pogodnosti, posto smo se posavjetovali s dragim i vjernim nasim Dionizom,9