Bővebb ismertető
PRVO STRASNO POGLAVLJE
Ova je prica cudna i strasna. Ako vas je strah, nemoj-te je ni citati. Kad sam je ja prvi put cuo, kosa mi se digla na glavi kao psenica u srpnju, a srce mi je lupalo kao africki tam-tam.
Sve je pocelo vrlo bezazleno, jednog Ijetnoga dana, u starom automobilu. Za upravljacem je sjedila Vesna, do nje blizanci Toki i Voki, a po straznjem je sjedalu puzao mali Mljacko, Vesnin brat. On jos nije znao hodati! Samo je gmizao kao glista, ali ne kao obicna glista, nego kao glista rekorderka! I glodao je sve oko sebe, jer su mu rasli zubi, sto ga je skakljalo, svrbjelo i ljutilo.
— Sada desno — progovori Toki, a Voki samo klim-ne glavom. Oni su se u svemu slagali.
— Ne mogu — rece Vesna. — Pa znas da ovaj auto ide samo ravno i lijevo.
— Onda lijevo — naredi Toki, a Voki odobri.
— Ne — odbije djevojcica. — Vozit cemo ravno.
— Zasto? — upita Voki.