Firenca - Uffizi [antikvár]

PREDGOVOR LUISA BECHERUCCl ravnatelj muzeja Ujßzi Galerija Uffizi zauzima danas posebno mjesto u talijanskoj muzeolo-giji. Ne samo zbog neprijeporne izuzetnosti njenog izlozbenog materi-jala, negó i zbog privlacne aktualnosti njenih problema. Vec cetiri stoljeca, odnosno otkada ju je osnovala obitelj Medici nakon sto postase vladari Toscane, ona u sveopcoj kulturi ima prvorazredno znacenje. Ali je danas potrebno uporno zalaganje da bi se taj primal sacuvao i trajno osigurao u buducnosti. Nalazimo se na krhkoj prijelomnoj l!-niji izmedu jedne kulturne i drustvene strukture o kojoj se ostro i surovo raspravlja i jedne nove koja se rada u buntovnim i jos nejasnim zahtjevima. Stoga i muzeji, osobito veliki muzeji kao sto su Uffizi, iako mocni s obzirom na svoje stoljetno djelovanje, ne mogu biti izvan tih zbivanja. Ali i ta neophodnost prilagodavanja sastavni je dio znacaja galerije Uffizi, koja nikada nije bila staticka institucija, okamenjena u svojoj Ijepoti, kao na primjer otmjena »zbirka slika«, i danas secenteskna, kakva jest i kakva mora ostati, dvorska galerija palace Pitti. Galerija Uffizi je, medutim, u svom neprestanom razvoju uvijek bila u skladu s evolucionim zahtjevima kulture, ciji je ona bila, od svog postanka. sustinski protagonista. 1. da ostane vjerna toj svojoj ulozi. Galerija se danas mora ponovo, kao u svakom prijelomnom razdoblju, sve vise prilagodavati i uklapati u suvremene tijekove. To je njen sadasnji problem, koji je vec godinama predmet pomnog proucavanja i aktivnih rasprava. U svom sadasnjem postavu Galerija se pojavljuje kao specijalizirana pinakoteka, odnosno zbirka pretezno slikarskih djela. Ali ta zbirka sadrzi temeljna djela civilizacije koja spada medu najvece u svijetu: renesanse. a u umjetnosti je imala svoje najvece prethodnike i predstavnike. Ako je Carlo Ludovico Ragghianti mjerodavno rekao za slike Uffizija da se »bez njih ne moze pisati poyijest«, timé je imphcite priznato da je upravo u tim temeljnim likovnim tekstovima, vise nego u onim knjizevnim ili filozofskim, renesansa oznacila svoju cje-lokupnu novu problematiku, koja je izmijenila poimanje svijeta upravo time sto je radi novog, neposrednog iskustva, u svim vidovima zivota, pred sebe postavila prirodu i covjeka. A sredstva kojima se to iskustvo