Jugoslavenska knjizevnost [antikvár]

I PROSLOST I JEZIK JUGOSLAVENSKIH NARODA 1. PRESJEK KROZ POLITICKU I DRUSTVENU POVIJEST JUGOSLAVENSKIH NARODA IZRAZ »jugoslavenska knjizevnost« zajedniöki je naziv za literature Srba, Hrvata, Slovenaca i Makedonaca, okuplje-nih u Federativnoj Narodnoj Republic! Jugoslaviji. Kao sto su jugoslavenski fiarodi po svome jeziku i postanju vrlo bliski, tako su bliske i njihove knjizevnosti. Politicki, eko-nomsko-socijalni i kulturni cinioci kroz stoljeca su medutim r asta vl jail Jug osla vene, te su pojedini njihovi dijelovi zivjeli odvojenim zivotom i razvili se u zasebne narode. Tako je bilo i s njihovim literaturama. Kao odraz razlicitih prilika, one su u mnogo cemu isle razlicitim putovima. Ali su im kraj toga ipak mnoge orte ostale zajednicke. Na svome sadaSnjem zemljistu jugoslavenski narodi nisu autohtoni. Iz svoje pradomovine, iza Karpata, doselili su se u danasnje svoje kraj eve — dio Balkana i Srednje Evrope — za vrijeme seobe naroda, uglavnom u 6. stoljecu. Dolazili su u manj im i vecim grupama i u uzastopnim valovima. Neki su bjezali pred jacim vojnickim narodima, poimence pred A va-rima, drugi su napredovali kao dijelovi njihove vojske, a treci su i sanü nastupali kao ratnici i osvajaöi. U svome najvecem zamahu prodrli su bilí cak i na Peloponez,