Knjiga o Knjizi I. [antikvár]

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU Iz cinjenice, da je prvo izdanje ove knjige rasprodano za otprilike godinu dana, a da se i dalje trazilo po knjizarama i od izdaoaca, zaklju-cio sam da posioji poireba za novim izdanjem. Sto usprkos tome do drugog izdanja dolazi tek nakon sest godina, uzroci leze u cisto subjektivnim okolnostima, na prvom mjestu u ci-njenici, sto sam bio zaokupljen jednim drugim veoma opseznim i dugo-trajnim poslom. Jednostavno prestampati prvo izdanje nisam htio, jer sam oeé pri njegovoj zavrsnoj redakciji, kako sam to tada i naglasio u predgovoru*, bio s njime nezadovoljan: »Autor je svijestan mnogobrojnih i raznolikih nedostataka ove svoje knjige i vjeruje, da nitko ne ce moci ni uociti sve ono, s cime je on vec sad nezadovoljan, ali je isto tako svijestan, da savrsenog djela ove vrste i ovog formata — osobito u prvom izdanju — nema i ne moze biti. Ako nasa citalacka publika prihvati ovu knjigu, ona ce u svom drugom izdanju u mnogocemu biti ne samo dotjeranija, nego ce se i u mnogocemu razlikovati od svog prvog izdanja.^ To obecanje, evo, i izvrsavam. Nastala iz dosta skromnih nam jera, u prvom redu iz uvjerenja, da cu na taj nácin kao knjizevnik — u jednom odredenom vremenu — svom narodu najvise koristiti, ova knjiga je narasla do zaista nepredvidenih dimenzija i obuhvatila mnogo vise od prvobitno planirane grade. Ali, usprkos tome, ona je daleko od toga, da bi zaista obuhvacala sve ono, sto bi se moglo i tre-balo reci o problematici, koju obraduje. Za to mi, kao sto sam i to naglasio u predgovoru prvog izdanja, i>ne bi bio dovoljan ni deset puta toliki prostor«. Istina, ovo drugo izdanje je u tom pogledu mnogo iscrpnije i ono — nadam se — iako u zbijenoj formi, obuhvaca bar tono, sto je najvaznije. A ono se i znatno razlikuje od svog prvog izdanja. Moglo bi se, stovise, reci, da je prvo izdanje na mnogim mjestima posluzilo samo kao podloga za ovo izdanje. Gledano, pak, s clrugih aspekata, ponekom ce se priciniti, da je citava ta knjiga, zapravo citav taj planirani rad, za »nasu publiku« preopsiran. Medutim, ja licno nemam takvo lose misljenje o toj »nasoj * Taj predgovor viidi ti dddlatku, na str. 735—739. 13