Memoari I. (töredék) [antikvár]

PredgovorOvo je prva od tri knjige memoara Henryja Kissingera. Ona obuhvaca razdoblje od 1968. do 1975. godine, tj. vrijeme kada se nalazio na duznosti savjetnika za nacionalnu sigurnost Richarda Nixona, tada predsjednika Sjedinjenih Americkih Drzava.Knjiga, hez sumnje, ima povijesnu vrijednost jer je zasnovana na bo-gatoj dokumentaciji koju je Kissinger sistematski stvarao brojnim zabiljeska-ma, izvjestajima, ocjenama i sí, ali kojoj je istodobno davao i pecat svoje neosporno snazne licnosti, svojih shvacanja, prioriteta, ocjena. Sve to prenosi i na memoare koji, na neki nacin, produzavaju misiju Henryja Kissingera i nakon napustanja njegove sluzbene duznosti i cine njegovo djelo zanim-Ijivim stivom, koje angazira na linijama njegovih ambicija da modelira svijet u kojemu zivi, Zbog toga je i lako uociti da on, u nastojanju da i povijest podredi sebi, svu gradu, podatke i dokaze podreduje tom nastojanju, iako sirokogrudno izjavljuje da ce povijest biti krajnji sudac njegova djela.Sposobnost dra Kissingera, profesora povijesti na Harvardskom sveuci-listu, uociti su prije Nixona i drugi drzavnici u SAD. Njegova lucidnost i analiticke sposobnosti, smjelost u povezivanju povijesti i sadasnjosti i pro-cjena buducnosti privlacili su paznju vladajucih licnosti Washingtona. I Nixon je, poput nekih drugih predsjednika SAD, imao amhicije da bude veliki predsjednik najmocnije drzave svijeta, pa otuda i zelja da u svoj najuzi stab dobije profesora Kissingera, koji ce. raditi u njegovom officeu, u njegovoj sjeni, a da rutinske duznosti ministra vanjskih poslova obavlja William Rogers, od koga je ocekivao poslusnost ali ne i kreativnost.Nixon nije volio diplómate, cak ni americke u Washingtonu, nije im vjerovao, kao sto nije vjerovao ni novinarima. Tesko bi bilo reci da mu je takav odnos prema tim profesijama bila vrlina i da ga je to cinilo superior-nim. Kao sto se kasnije pokazalo, to je, i ne samo to, zapravo odrazavalo njegovu nesigurnost u sebe, ali i pokusaj da se izolira od onih koji bi ga mogli ometati u realizaciji njegovih ambicija.Kissinger je bio dovoljno pametan da vec u pocetku svoje karijere u Bijeloj kuci ocijeni svoju delikatnu poziciju i mogucnosti koje mu se pruzaju na duznosti savjetnika za nacionalnu sigurnost. To je onaj povijesni tre-XIm'Iv '' I tíiMü