Nove Sjemenke Kontemplacije [antikvár]

PREDGOVOR (autora) Ovo nije samo novo izdanje neke stare knjige. To je na vise nacina potpuno nova knjiga. Zadrzan je potpun sadr-zaj prijasnjeg djela, jedino je poneka recenica ovdje ili on-dje izostavijena. Manji su ispravci ucinjeni u izvornom tek-stu, ali ima vrlo mnogo dodataka, Gotovo je svako pogla-vlje znatno prosireno i dodano je vise potpuno novih pogla-vlja. Cíl] ove prerade nije bio da se jednostavno od manje ucini veda knjiga, negó da se kaze novo sto moze koristiti dodano uz staro. I postojao je veoma pametan razlog sa vise stra-na da se kaze to novo unutar sadrzaja onog sto se reklo pri je. Proslo je vise od dvanaest godina izmedu prvog i dru-gog sastavljanja tog sadrzaja. Kad je knjiga bila prvi put napisana, pisac nije imao nikava iskustva u suocavanju potreba i problema drugih Ijudi. Knjiga je bila napisana u nekoj vrsti izolacije u kojoj je pisac bio sam sa svojim vla-stitim iskustvom kontemplativnog zivota. A takva se knjiga moze napisati najbolje, mozda jedino u samoci. Drugo je pisanje bilo jednako osamljeno kao i prvo: ali je pisceva samoca bila preinacena vezom drugih samoca; sa osamom, jednostavnoscu, neshvacanjem novaka i skolastika ove sa-mostanske zajednice; sa osamom Ijudi izvan svakog samo-stana; sa osamom Ijudi izvan Crkve Kao rezultat tog novog gledanja, mnoga pitanja prisili-se pisca da ponovno uzme u ruke to staro djelo. Jednako je bilo sa pravom upotrebom rijeci kontemplacija. to je rijec koja lako zavodi u bludnju sa vise gledista. Postoji velika opasnost da se njezina znacenja uzmu u krivom smi-slu, jer se ne razumiju. Ona moze postati gotovo magicna rijec, ili ako ne magicna onda nadahnjivacka, sto je gotovo jednako z_lo. Ali najgora je steta te rijeci da ona zvuci kao »neka stvar«, neka objektivna vrednota, duhovna roba koja se 13