Slava [antikvár]

Prolog Pomozi me, vilo Viljenice^ (1) Roda slavskog davna miljenice. Ta tebe je dao od iskona Stvoritelj Bog, da ti kidas spona Sto narode sapinju i vode Da ih robe, uniste i zdrobe. Ta su spona: sloga i nesloga, U zlu sloga, u dobru nesloga, 1 to i to: rusi okomito Srecu Ijudi, da postanu hudi. Pomozi mi da ispjevam slavu Na Dunavu slavenskome Lavu Iz daljine dvije hiljade Ijeta. Pravda trazi, a istina pita: Ko su bili, sto li su cinili, Ne tudine^ - nasi oci mili: Tirogate,' Panonci, Iliri Kojih slava iz kamenja viri, Te iz knjiga za istinom vice Sto pisase Grci pa Latinl, Upoznaj je - istinu - covjece! Otkrit cu je, nek je svako stuje! Rijeci, vilo, blago poprati mi. (23)