Studia Slavica Savariensia 1994./1 [antikvár]

24 IGOR GOSTL PORTRETI HRVATSKIH LEKSIKOGRAFA Prinosi za Povijes Hrvatske Leksikografije Od glosa Radonove biblije do hrvatske preporodne leksikografije Popisi rijeü i izraza najíeáce poredanih abecednim slijedom, koje zovemo rjeCnikom, prividno su suhoparna i neatraktivna grada edukativne i konzultativ-ne namjene. Pa ipak privid je nedvojben i u proturjefju s tvarnom Cinjenicnoácu. RjeCnici nisu tek suhoparno leksicko átivo, oni su zrcalo prirode, odraz vremena i duhovne klime, refleks kulturne i civilizacijskerazine naroda u kojem su nastali. Treba ih podjednako uíenik iznanstvenik, crkva i vojska, ratnik i djelatnik, javne ustanove i uíeni zavodi. Oni su, rjeCju, potreba zivota samog. Ti drevni kodeksi, inkunabule i knjige, od pergamenta ili papira, s oplatom i kozom presvuíene, ili tek mekom koricom zaáticene, manje ili viáe na zub vremena i habanje otporne, bljeStave i skromne, bógate i siromaáne — ú jednom se ne razlikuju: u svjedofenju, jezikoslovnom i kulturoloSkom, o epohama u kojima su nastali, o pojedincima koji su ih stvorili i narodima iz kojeg su potekli. Ni na jednom, valjda, znanstvenom polju u Hrvata nije povezanost sa civilizacijom zapadnoeuropskog kruga toliko duga i duboka kolika je u jezikoslovne znanosti áto ju nazivamo leksikografijom. Sudbinska geopoliticka povezanost, prije svega juzne Hrvatske s mediteranskim arealom — ponajviáe snaznim kulturnim srediátima susjedne Italije, tome je uzrok i sretna okolnost. Brojne su vrste tih vademekuma ü kojima je leksik nekog jezika prikazan ili u abecednom slijedu — áto je najteSée slufaj — ili je pojmovno sistematiziran. Rjefniíkoj tipologiji kao da nema kraja. Rjefnici su najfeSce samostalna djela, a kada to nije sluíaj zovemo ih aneksnima: ti nesamostalni popisi rijeü javljaju se u obliku registara, glosara i indeksa kao dodaci knjizevnim, znanstvenim i struénim djelima. Oni rjefnici koji zahvaéaju opéi leksik nekoga jezika nazivaju se opcima, ako pak zadiru u neko