U prvom krugu [antikvár]

1 A TKO STE VI? Izrezbarene ikazaljke zaiuistaivile su se na pola pet. U uminuceim isvjetlu !prosinaökog dama broncani brojcanik sata na policd iz^edao je em, Dvostrulka stalMa viisoikog prozora gledala su na prometnu uM-ou i na paizibuce koji su isipod nogu pijesalka lopataima oiísitili piijavi smedi isndjeg, tek !nai>adao, ali vec raskvasen. Zureci odsutno u taj prizor, drzavni savjetnik dmgog stupnja Inokeaitij Volodin naslonio ise na inib prozora i itiho zvizdao neku otegniutu melodiju. Vrsciana prstiju listao je sjaijne, raznobojne stranice neikog stramog casopiisa. Ali nij-e vidio nista. Drzaviii savjetaaik drugog istiupnija Inokentij Volodin, kojega je polozaj u dipíomatslkoj skiábi odgovarao polozaju potpukovnika u vojiscá, bio je visok i vitaik. Nije bio odjeven u unifonmu vec u odijelo od cesljame vune, i doimao se vise kao imladi, dokoni gospo-din, negó kao vilsoki cinovnik u minilsftaaistvu vanjskih poslova. Bilo je vrijeme ili da se upale svjetla u uredu, sto on nije ucimio, ili da se pode kiuci. Aili kao da ná za to nije imao prava volje. Cetiri sata nisu znaőila zaivrsetak radnog dana, vec njegovog dnevnog ili manj'eg idijela; sad ce svi poci kuci da veceraju i malo odispavaju, a onda ce se, od deset isati nadalje, itisuce prozora u sezdeset i pet mosikovskih miinistarstava opet osviljetliti. Posto jala je samo jedna osoba iza niza utvirdenih bedema koja noóu nije mogla spavati, i on je naucio citavu sluzbemu Moskvu da bdije s njiim do itri ili cetiri sata uijutro. Poznavajuói noóne navike Siuve-rena, sest desatina miniiisitara isjadilo je pozorno poput ucenika iscelkujuci poziv. Da ih ne bi uhvatio san, pozivali su svoje zamje-nike, a zamjenioi isu dosadivali svojim safovima odjala: knjizniéari odjekiih knijdznica na Ijestvicama su capilkali po katalogu, cinov-nici iz kartoteka jiurili su hodnioima, tajnice su lomila vrhova olovaka. Pa cak i danas uoci zapadnjacikog Bozica, kad vec dva dana sva amibasade miniju kao izuonirla i telefoni ne zvone, a Ijudi se