Bővebb ismertető
U koncentracionom logoru u Ravensbrücku doznala sam od zatvorenika, s kojima sam zajedno bila zatvorena, da je moj muz Julius Fucík od nacistickog suda u Berlinu 25. kolovoza 1945. osuden na smrt.Pitanja o njegovoj daljoj sudbini odbijala su se kao jeka od visokog zida oko logora.Poslije poraza hitlerovske Njemacke u svibnju 1945. bili su iz njezinih zaívora i koncentracionih logora oslobodeni zatvorenici, kője fasisti nisu mogli dotuci ili ubiti. Medu oslobodenima bila sam i ja.Vratila sam se u slobodnu domovinu. Tragala sam za svojim muzem. Onako, kako su hiljade i hiljade drugih ljudi trazili i traze svoje muzeve, zene, djecu, oceve, majke, kője su njemacki oku- . pánti odvukli nekamo u bezbrojne mucionice. sDoznala sam, da je Julius Fucík cetrnaesti dan poslije osude, 8. rujna 1945., bio u Berlinu po-gubljen.Doznala sam i to, da je Julius Fucík pisao u zatvoru na Pankrácu* zapiske. To mu je omogucio* Dio Praga. Op. prev.7