Sve o rucnim radovima [antikvár]

Povíjest rucnog rada Bio jednom — tako pocinju mnoge bajke. Tako bi mogla poceti i povijest rucnog rada. Predaja, naime, kaze da je prvi rucni rad izradila Eva u raju kada je Adamu i sebi pripasala onaj poznati smokvin list. No, prije negó pocnemo s povijescu rucnog rada, treba objasniti sto, u stvari, znaci rucni rad. U najsirem smisiu, to su svi radovi koji se obavijaju rukama uz odredenu osposobijenost i vjestinu. Za razliku od zanatstva, rucni rad se smatra prvenstveno zenskom djelatnoscu. Razlozi takve raspodjele leze u povijesti Ijudskog roda. Jos u najranijim Ijudskim zajednicama ?ene su vise brinule o poslovima vezanim za nastambu, dok su muskarci kao lovci vodili brigu o hrani. Zene su se, na primjer, brinule o odjeci ili drugim upotrebnim predmetima. Od lika ili trske píele su lezaje, od krzna i koza, a kasnije od biljnih vlakana, izradivale su halje, haljetke i jednostavnu obucu radi zastite od prirodnih nepogoda. Píele su kosare koje su sluzile za prenosenje i cuvanje brane. Muskarci su ove poslove rado prepustali zenama jer su, najcesce, za te poslove bili potrebni veliko strpljenje i paznja, buduci da su se sirovine onog vremena vrlo tesko preradivale. Zbog pomalo pretjeranog ponosa muskarci su sebi zadrzavali pravo i duznost odlaska u lov, ratovanja s drugim plemenima i si. Tek mnogo tísuca godina kasnije, kada su nomadski lovci postali stalno nastanjeni stocari i zemljoradnici, muskarci su poceli svojim zenama izradivati razna pomagala kako bi im olaksali pojedine faze rucnih radova, smatrali su, naravno, da su se time potpuno oduzili. Ponovo su krenuli na rad u polje i na obavljanje drugih »teskih« poslova. U meduvremenu su zene samostalno usavrsavale i razvijale razlicite tehnike rucnog rada. Kao rezultat toga, mi danas o kulturnom i socijalnom razvitku pojedinih n?roda i plemena mozemo suditi po stupnju razvoja njihovih tehnika rucnih radova i po oblicima izrade. Rucni rad je tisucama godina ostao u djelokrugu zena. U tome se do danas gotovo nista nije promijenilo, osim neznatnog broja rucnih radova, kao sto je tkanje, kojim su se prije nekoUko stoljeca zanatski bavili i muskarci. Tek posljednjih nekoUko godina, u eri emancipacije zena, sve vise muskaraca nalazi hrabrost da se bavi kackanjem ili pletenjem kao hobijem ili zbog relaksacije. Pokusat cemo, bar u grubim crtama, prikazati pregled razvoja najyaznijih tehnika rucnog rada, i to po povijesnim epohama. Zbog nedostatka prostora morat cemo se, na zalost, odreci detaljnijeg opisivanja tog interesantnog aspekta covjekova razvitka sve do danasnjeg »homo sapiens« i ogranicit cemo se na vazne dogadaje i odnose.