Germinal [antikvár]

POGLAVLJE PRVO I Na goloj ravnici, u noci bez zvijezda, koja je bila tako tam-na i tako gusta kao crnilo, jedan covjek isao je sam glav-nom cestom iz Marchiennesa u Montsou, udarajuci deset kilometara plocnika sasvim ravno, preko polja secerne re-pe. Pred sobom nije vidio ni crno tie te je osjecao beskraj-ni ravni obzor samo po duhanju ozujskog vjetra, po sirokim otpuhajima, kao da su na nekem moru, koji su se smrznuli uslijed toga sto su prohujali nad miljama i miljama mocvara i golih zemalja. Nikakva sjena kakvog stabla nije se opazala na nebu, plocnik se odmatao sasvim praviino kao neki iu-kobran usred zasiijepnoga zamracenja tame. Óovjek je otisao iz Marchiennesa kada su bila po priii-ci dva sata. Isao je dugim koracima, cvokocuci pod istanje-nim pamukom svojega haijetka i barsunastih hlaca. Mali svezanj, umotan u rupcu na cetvorine, mnogo mu je sme-tao; i on ga je stezao uz svoje bokove, sad jednim, sad drugim laktom, da bi mogao turiti na dno dzepova istodob-no obje ruke, ukocene ruke kője je do krvi sibao istocni vjetar. Samo jedna misao obuzimala je njegovu praznu gla-vu radnika bez rada i bez konacista, nada da ce studen biti manje ostra nakon osvita dana. Vec jedan sat on je tako hodao naprijed, kad naiijevo, na dva kilometra od Montso-ua, primijeti neke crvene vatre, tri zeravnika sto su gorjela pod otvorenim nebom, a izgiedala su kao da su objesena u visini. U prvi cas on je oklijevao preplasivsi se; no zatim nije uzmogao odoljeti bolnoj potrebi da za trenutak ogrije ruke. Fut se spustao u dubodolinu. Sve isceznu. Covjeku je bila nadesno ograda, nekakav zid bd krupnih dasaka, koji je zatvarao zeljeznicku prugu, dok se naiijevo dizao travni pri-stranak, na koji su se podizali nejasni siljati zabati, tako da se to prividalo kao neko selo s niskim i jednolikim krovisti-ma. Pode po prilici dvjesta koraka. Nenadano, na nekom zaokretu puta, vatre se opet pojavise posve blizu njega, I ¦ . i> ' 1 ¦ li I -1 ¦ [¦' ti •