Bővebb ismertető
Sredi¹nja liènost hrvatske moderne Antun Gustav Mato¹ (1873.-1914.) svojim je djelom najizrazitiji predstavnik, iako ne i pripadnik, hrvatske moderne, kao i uzor sljedeæih knji¾evnih generacija. Za ¾ivota je objavio tri zbirke novela i pripovijesti ("Iverje", 1899; "Novo iverje", 1900; "Umorne prièe", 1909) koje, u rasponu od ljubavnih do satiriènih, variraju najrazlièitije teme. Novele se takoðer mogu podijeliti na one s tematikom iz domaæeg, najèe¹æe zagrebaèkog kruga, meðu kojima su i brojne autobiografske prièe, te one s bizarnim sadr¾ajem, u èijem su sredi¹tu likovi èudaka i osobenjaka. U Mato¹evim proznim djelima, koja èesto ujedinjuju opreke, poput humoristiènog i pesimistiènog, osobito dolazi do izra¾aja njegova stilska strategija koju je sam nazvao "artizmom". Dvije prve Mato¹eve zbirke pripovijetki iza¹le su jedna za drugom; no, na treæu je svoju zbirku èekao narednih devet godina, zbog svojih o¹trih polemika koje su rezultirale sukobom s gotovo cijelim onodobnim hrvatskim kulturnim "establishmentom". "Umorne prièe" sadr¾e 18 novela i crtica, meðu kojima su najuspjelije simbolistièke Mato¹eve pripovijesti "Balkon", "Put u Ni¹ta", "Lijepa Jelena", te "Cvijet sa raskr¹æa", prièa koju je sam Mato¹ istaknuo kao jednu od svojih "najboljih, najnje¾nijih stvari". Kod veæine prièa sredi¹nji lik je dru¹tveni marginalac, boem, umjetnik ili knji¾evnik, a autor u njima zbilji i javi suprotstavlja vi¹i svijet umjetnosti, nedosti¾ne idealne ljubavi, ljepote ili harmonije, kao i motive ni¹tavila i smrti.